Jezik

eng

Pratite nas

Intervju sa rediteljem Karlosom Saurom, dobitnikom Beogradskog pobednika za dosadasnje stvaralaštvo

Film “Jota de Saura” španskog reditelja Karlosa Saure nalazi se u ovogodišnjem programu Fokus Evropa 45. FEST-a. Saura je, kao veliko rediteljsko ime širom planete, dobitnik mnogih nagrada međunarodnih festivala: Srebrni medved 1965. i 1967. godine, Specijalna nagrada žirija u Kanu 1973. i 1975. godine, a “Mama puni sto godina”, njegov film iz 1979, bio je kandidat za Oskara za najbolji strani film. Na svečanom otvaranju 45. FEST-a, umetnički direktor Jugoslav Pantelić Sauri je uručio nagradu "Beogradski pobednik" za dosadašnje stvaralaštvo, a gospodinu Karlosu Sauri svečano je dan kasnije uručen i “Zlatni pečat” Jugoslovenske kinoteke, za ukupan doprinos svetskoj kinematografiji.

 

Čini se da je u vašem dosadašnjem radu važan odnos prema Španiji. Da li mislite da je za umetnika bitan odnos prema rodnoj zemlji, da postoji odgovornost prema sopstvenom poreklu?

Moram da priznam da ne znam kako da odgovorim; ja sam ceo život proveo u Španiji i nju najbolje poznajem, to je glavni razlog što su mi španska dešavanja i njena istorija bila u fokusu. Pravio sam filmove širom sveta, na španskom govornom području, Meksiko, Kostarika, Argentiina, ali mislim da nije bilo potrebe da idem iz Španije, tamo sam rođen i to je kultura koja mi je bliska. Zašto bih odlazio odande, kada me toliko zanima da predstavim Španiju kroz umetnost?

 

Danas sve postaje internacionalno, globalizacija je uzela maha, i čini se da se zaboravlja, pa i stidi, sopstvene tradicije. Autentičnost, ipak, često leži u autorima koji govore o mestu odakle originalno dolaze.

 

Tačno, jeste se sve veoma uniformisalo, a to se vidi najviše u anglosaksonskoj kulturi, njihovom filmu i pre svega muzici. Međutim, ja smatram da karakter koji svaka zemlja nesumnjivo poseduje određuju njene osobenosti. S tim u vezi, ovo je veoma opasno pitanje, zato što je svet, i pored te tendencije da se stvari povežu i izjednače, prepun veoma različtiih pojedinaca i dešavanja. Kada sam prvi put bio u Argentini, tango nije bio tako popularan, a onda se dogodilo da je postao poznat širom sveta; nešto se slično desilo sa fado muzikom. Sve je relativno, ali rekao bih da je ključno aktualizovati prošlost i tradiciju. 

 

Vi ste živeli u diktatorskom režimu i bili cenzurisani više puta. Danas, kada je sloboda govora nikad veća, da li stvaraoci gube fokus i odgovornost?

 

Sloboda govora treba i mora da bude što veća, to je nesumnjivo dobra stvar. Čini mi se da ju je donela nova tehnologija, svako može da napravi film ili fotografiju u bilo kom trenutku, a iako se slažem da svega ima previše, moramo uvideti važnost toga da ljudi imaju prostora da stvaraju. Ni tokom cenzure se nisu nužno pravili dobri filmovi samo zato što su ljudi morali da se bore za njih; samo pojedinci su zbog cenzure postali poznati, ili pak nekima upravo zbog nje nije dozvoljeno da budu primećeni.

 

Odrastali ste tokom građanskog rata, a jednom ste izjavili da ste u njemu prvi put videli vojnike, ali i ples. Da li se ove dve tematike nekako povezuju, za vas kao autora?

Apsolutno ne. Ali, svaka me je na svoj način obeležila tokom detinjstva. Rat je nešto što ne mora mnogo da se objašnjava, on je težak i tužan, a kao dete proživeo sam i rat, ali i neprijatan period koji je usledio. Moja majka je bila pijanistkinja klasične muzike, ali nisam slušao samo špansku muziku, svašta je na mene uticalo, naposletku najviše folklorna muzika, ruska, mađarska… Sa druge strane, flamenko je muzika koja me je najviše zaintrigirala jer se može uporediti sa džezom, pristuna je odavno, dolazi iz daleke prošlosti, ali je vitalna i stalno se menja. Zbog toga je popularna i danas.

 

Na zatvaranju FEST-a i tokom primanja nagrade Beogradski pobednik izjavili ste da ste zadovoljni, te da možete da se pohvalite time što ste snimili 43 filma i imate 7-oro dece. Da li mislite da ste kao autor uspeli da kažete sve što se nameravali?

 

Ne, ni blizu. Pripremam tri filma, kao i izložbe fotografija i crteža. Tek ću da stvaram (smeh).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sponzori

Pokrovitelj
Lukoil
 
Partneri
MTS
 
Bambi
 
Gorki list
 
Ford
 
 
 
 
http://www.nestle.rs/brands/nescafe